NJEMU, DARKU TANASKOVIĆU, NI IVO ANDRIĆ NIJE NEVIN OD GENOCIDA U BOSN

Komentar dana

„Уместо хашких пресуда – читајте Андрића“

(“Umjesto haških presuda – čitajte Andrića”).

Tako savjetuje Srbima nesuđeni islamolog i suđeni bosnomrzac Darko Tanasković kako bi ih spremio za nastavak genocida nad prokletim hereticima, Babunima ili Patarenima u Bosni, koji ne ljube svete ikone, koje oni ljube u Beogradu.

Otvori link ovdje:

https://sveosrpskoj.com/komentari/tanaskovic-umesto-haskih-presuda-citajte-andrica/

Čekao sam Tanaskovića i dočekao da se javi s komentarom o konačnoj presudi o doživotnoj robiji srpskom ratnom zločincu Ratku Mladiću za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

I…,  dočekao sama. Ali nisam očekivao da će Tanasković uzeti Ivu Andrića za svjedoka kao dokaz u ispravnost teze nekih bošnjačkih i svjetskih analitičara,  koji tvrde da je Ivo Andrić bio  preludij za srpsko genocidno divljanje po Bosni. Mislio sam da Tanasković ima toliko obraza da poštedi bosanskog nobelovca Ivu Andrića, koji, jest da je bio starojugoslovenski ambasador u Hitlerovom „Trećem rajhu“ („Drittes Reich“), ali nije bio baš toliko zloćudan da bi nagovorio Srbe da počine genocid nad svojim komšijama, Bošnjacima/Bosancima, zato što su drugačije vjere i nacije. A onda sam shvatio da Darko Tanasković nema obraza. Shvatio sam do koje mjere srpska pamet može ići u korištenju sredstava do cilja prema onoj Makijavelijevoj logici da „cilj opravdava svako moguće sredstvo“.

Ivo Andrić je bio pisac humanista, koji je volio da dokazuje svoju književno-umjetničku vještinu na bosjakom duhu i duši. Volio je Ivo Andrić da piše o mržnji i ljubavi zato što su se ti pojmovi i ta osjećanja miješala u njegovoj duši. Andrić često nije bio siguran u svoj vlastiti identitet, ali je znao da svaka vrsta sotonizacije Turaka, koji su Europu podsjećali na islamsku ili orijentalnu kulture u Bosni, podizala je Andrića na vrh svjetskog pisca i nobelovca. O toj Andrićevoj slavi Tanasković veli, u prijevodu sa srpskog na bosanski jezik: „Slušajući odjeke sudske presude jednom čovjeku 2021. godine, osjećamo da se tokom prošlog stoljeća, usprkos svim dobrim željama i iluzijama, nismo odmaknuli ni koraka od „mračnog vilajeta“, u čije je tajne Andrić nepogrešivo prodirao“.

Dakako, u svom  bosnomrziteljskom  duhu, Tansković donosi pjesmu o mržnji, koju je Andrić napisao u svom “Pismo iz 1920.”, gdje Andrić kaže u prijevodu na bosanski zato što danas nove generacije u Bosni ne znaju čitati ćirilicu iako je i ćirilica bosansko domaće pismo. (O tom bosanskom zaokretu u vezi sa ćirilicom treba da razmisle srpski planeri i izvođači srpskog genocida nad Dobrim Bošnjanima, genocida kojem je „Haški tribunal“  konačno presudio).

Andrić piše, a Tansković ga citira kao pouku i poruku da Srbi „umjesto haških presuda – čitajtaju Andrića:

I vi volite svoju domovinu, volite je jako,

(И своју рођену земљу ви волите, жарко волите,)

ali na tri-četiri različita načina

(али на три-четири разна начина)

koji se međusobno isključuju,

(који се међу собом искључују,)

smrtno mrze i često sudaraju.

(смртно мрзе и често сударају.)

No, Tansković nije siguran da li je Andrić u ovoj pjesni mislio baš na Bosnu pa se pita:  „A šta ako je Andrić zaista mislio na Bosnu? Sudeći prema odjecima haške presude Ratku Mladiću, bar u “Pismu iz 1920. godine”, nažalost, čini se da jeste i da je bio u pravu. A tada je budućnost Bosne, blago rečeno, sumorna“.

Jah! Malo morgen, Tanskoviću. Sumorna su vaša duša i um u Beogradu. Mislio sam da će vas konačna presuda „Haškog tribunala“ o Mladićevom genocidu u Srebrenici probuditi iz Miloševićevog „tamnog vilajetskog sna“, ali očito vi u Beogradu sve dublje i dublje padate u bezdan vaših srpskih mitologija o kristoslavizmu.

 

Mislio sam, također, da Amerikanac srpskog porijekla Michael Anthony Sells, koji se dijametralno razlikuje od Francuza srpskog porijekla Aleksandra Popovića, pretjeruje u ocjeni kad kaže:

Kristoslavizam – pretpostavka da su Sloveni u osnovi kršćanski i da je prelazak na drugu vjeru izdaja naroda ili rase – bio je presudan za genocidnu ideologiju koja je razvijena 1989. Kristoslavizam postavlja slavenske muslimane i sve hrišćane koji bi ih tolerirali u položaj kosovske Jude, Vuk Branković. Postavlja slovenske muslimane izvan granica nacije, rase i naroda. Kao što je prikazano u Gorskom vijencu, ono pokazuje šta se može učiniti onima koji su definisani kao neljudi i što je, u određenim okolnostima, vjerska dužnost i sveti čin čišćenja. Prebacuje uopšteni tok Kosova posebno na slovenske muslimane, put protiv natalnog mlijeka koji će im omogućiti da rađaju. U svojim aktima genocida od 1992. do 1995. godine, Radovan Karadžić i njegovi sljedbenici integrirali su kosovsku tradiciju, kakva je predana preko Vuka Karadžića i transformirali Njegoš i Andrić, u svakodnevne rituale etnoreligijskog pročišćenja. (Vidi: Michael Sells (1998). The Bridge Betrayed: Religion and Genocide in Bosnia. University of California Press, str. 51).

 

Ali, znajući da neko ko je, poput  Michael Anthony Sellsa, priznati američki povjesničar i naučnik religije, koji je bio profesor islamske povijesti i književnosti na Divinity School na Čikaškom univerzitetu, koji je predavao  u oblastima kur'anskih studija, sufizma, arapske i islamske ljubavne poezije, mistike (grčke, islamske, kršćanske i jevrejske) te neko ko je istraživao pitanje religije i nasilja, ne može pričati nebuloze poput notornog antimuslimanskog francuskog orijentaliste srpskog porijekla Aleksandra Popovića i njegovog mu jarana Darka Tanskovića, koji je bio ideolog za pisanje srpskog mitološkog izvještaja fantomske „međunarodne“ Dodikove privatne komisije za negaciju genocida nad Sarajevom, grada koji je bio 1425 dana i noći pod srpskom fašističkom opsadom.

Naravno, Čikaški univerzitet u meni budi poseban osjećaj bliskosti s  Michaelom A. Sellsom, kao osobom zato što dijelimo isti čikaško-univerzitetski miris, ali i kao naučnikom, koji ima  čisto srce i zdravu pamet da kaže: popu pop, bobu bob. Za razliku od dva dokazana islamofoba i bosnomrsca Aleksandra Popovića i Darka Tanskovića, koji ne smiju ni čitati ovo što im  Michael A. Sellsa naučnim jezikom poručuje iz Čikaga, kao legitimni sin srpskog naroda. A poručuje im ovu naučnu spoznaju:

U devetnaestom stoljeću, tri mita – prelazak na islam zasnovan samo na kukavičluku i pohlepi, stabilne etnoreligijske grupe kroz vijekove i potpuna izopačenost osmanske vlasti – postali su temelj nove vjerske ideologije, kristoslavizma, vjere da su Slaveni hršćani po prirodi i da je svako preobraćanje iz hrišćanstva izdaja slavenske rase. (Vidi:  Michael Sells, The Bridge Betrayed…, str 36).

Nadalje, Michael A. Sellsa poučava srpske kolege Popovića i Tanskovića, koji ne smiju ni čitati njegove knjige jer bi ih to izvuklo iz Miloševićevog „tamnog srpskog mitološkog vilajeta“ da je srpski genocid u Bosni:

bio religiozno motiviran i vjerski opravdan. Religijski simboli, mitologije, mitovi o porijeklu (čista srpska rasa), simbol strasti (Lazarova smrt) i eshatološke čežnje (uskrsnuće Lazara) religiozni nacionalisti koristili su za stvaranje ponovnog dupliciranja Miloša Obilića, osvete na Hristu ubica, izdajnik rase, vanzemaljac i, ironično, lažno optuženi ‘fundamentalista’ u susjedstvu. Ideologija nije djelovala samo u govorima i manifestima, već i u određenim ritualima zločina. Preživjeli koncentracioni logori izvještavaju da su tokom mučenja ili kada su molili za vodu natjerani da pjevaju srpske vjerske nacionalističke pjesme oblikovane da odražavaju savremeni sukob“ (Vidi: Michael Sells, The Bridge Betrayed…, str 89-90).

Nije mi žao Darka Tanskovića jer je zaslužio da umre u svom ghafletu, dalaletu i džahiluku daleko od istine oko Bosne i autohtonih Dobrih Bošnjana, Bošnjaka, za koje je čak i najveći velikosrpski ideolog Ilija Grašanina govorio: “U Bosni žive Bošnjaci muhamedanske, Bošnjaci katoličke i Bošnjaci naše, pravoslavne vere” (Načertanije, 1844).

 

Znaš Bošnjače, nije davno bilo,

Sveg’ mi sv'jeta nema petnaest ljeta,

Kad u našoj Bosni ponositoj,

I junačkoj zemlji Hercegovoj,

Od Trebinja do Brodskijeh vrata,

Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroz svoje hire,

Oba stranca ko u svome šire. […]

Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago,

Naše ime ponosno i drago.

No, imam potrebu da pozovem Darka Tanskovića da dođe u Bosnu, preciznije u dolinu visočkih, a svjetskih, piramida, gdje dolazi svjetski šampion u tenisu Novak Đoković, kosovskog porijekla, da napuni baterije energijom, koja postoji samo u Viskom, mom rodnom gradu, ali i rodnom mjestu kraljevskog imena Tvrtka I Kotromanića, koji je krunisan za prvog bosanskog kralja u Milama, a ne i Mileševu, kao što patvoreno tvrde neki srpski kvazi-istoričari.

Niko drugi već svjetski poznati teniser Boris Becker tvrdi da je Novak Đoković jučer osvojio svoju 19. Grand Slam titulu zahvaljujući energiji, koju uzimao u dolini visočkih jedinstvenih piramida, koje je otkrio naš bosanski legenda  Semir Osmanagić.

Otvori link ovdje:

https://www.klix.ba/sport/tenis/boris-becker-o-uspjehu-djokovica-energiju-crpi-iz-svetog-brda-u-visokom/210613083

Bilo bi korisno da svi iz Beogradu, koji još uvijek negiraju međunarodne punopravne presude o srpskom genocidu nad Bošnjacima dođu u dolinu visočkih piramida pa da se nakade energijom istine, pravde, ljubavi i poštivanja bosanske slobode i nezavisnosti i tako očiste od laži, zabluda i mitologije, koja im truje dušu i ubija pamet.

A ti Bošnjače, glavu gore!

Ti nisi repa bez korijena!

Ti  nisi sâm  na ovome svijetu!

Svijet zna da si ti svoj na svome!

Ti ne treba da mariš šta pričaju islamofobi i bosnomrsci poput Darka Tanaskovića i Aleksandra Popovića.

Bošnjače moj, budi svoj na svome!

Voli svoju vjeru, naciju i državu, a poštuj tuđu vjeru, naciju i državu!

Milostivi Alllahu omili mojim Bošnjacima/Bosancima istinu i pravdu uvijek i na svakom mjestu! Amin!

One comment

  1. Колико необразован човек мора да буде да Ива Андрића назове босанским писцем? Иво Андрић је српски писац. Ако ико подстиче мржњу, то сте ви оваквим текстовима. Професор Танасковић је диван примерак Србина који воли своје а поштује туђе. Ви не поштујете ми себе.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *