OTVORENO PISMO MILANU KUČANU

Poštovani gospodine Kučan,

Nadam se da ste vi u Sloveniji dobro i zdravo od korona virusa. Mi u Bosni suočavamo se ovih dana ne samo s korona virusom, već i s virusom „non-paper“.

Još uvijek se debatira u svijetu o tome da li je korona virus potekao sa životinje ili je vještački napravljen pa se slučajno ili namjerno odmetnuo? Što se tiče virusa „non-paper“ zna se da nije potekao sa životinje, već je napravljen vještački.

Upravo vam zbog toga i pišem ovo otvoreno pismo, gospodine Kučan. Naime, vi ste se još 2011. god. pitali dok ste obnašali  funkciju specijalnog  izaslanika slovenske vlade za Bosnu: „Žele li uopće sâmi građani Bosne i Hercegovine tu državu ili ne“?

U tom pitanju je vještačka klica sadašnjeg virusa „non-paper“, koji se iz vaše tajne epruvete odmetnuo u „Delo“ te ovih dana mutirao u novi soj i val, koji udara na bosanski mozak. Virus „non-paper“, kojeg ste vi vještački napravili, slovenački premijer Boruta Pahor pokušao je prenijeti na predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya i američke diplomate SAD. Odbor za vanjsku politiku i sigurnost u Bruxellesu bio je, također, izložen zarazi od vašeg virusa „non-paper“ za Bosnu. Nasreću, virus „non-paper“ nije naišao ni u Bruxellesu ni u Washingtonu na plodno tlo.

Gospodine Kučan, taj vaš antibosanski virus „non-paper“ u Bruxellesu i Washingtonu u Bosni je bio gotovo zaboravljen. No, zahvaljujući hudom i nesretnom Janezu Janši, koji je taj virus svjesno ili nesvjesno otkrio javnosti, mi smo došli sebi i shvatili da glavna teza vašeg vještački proizvedenog virusa „non-paper“, glasi: „ … neophodno je osvijetliti šta bi trebalo raditi u slučaju da političke elite odbiju da žive u Bosni i Hercegovini kao zajedničkoj državi i njenu evropsku budućnost. Bolje je podijeliti mirno pod supervizijom i intervencijom međunarodne zajednice nego dalje jačati međusobne blokade, pogoršavajuće sukobe i zaostajanje u ekonomskom i društvenom razvoju. U tom slučaju, međunarodna zajednica mora imati aktivnu ulogu budući da bi disolucija Bosne i Hercegovine  imala posljedice na odnose i mir, kako na sigurnost područja bivše Jugoslavije tako i na šire područje Jugoistočne Evrope”, naveli ste u  vašem tajnom raportu.

Za razliku od vas, gospodine Kučan, mi nemamo privilegiju pisati tajni raport o vama u Sloveniji, kao što vi imate privilegiju da raportirate o nama u Bosni na adrese u Europi i Americi. Jedino prava  adresa na koju mi možemo priložiti naš bosanski raport je adresa Svevišnjeg Allaha, koji je stvarni Gospodar Bosne. Vama se samo činilo da ste imali vlast i moć nad Bosnom u ime Europe kad ste pisali svoj raport.  Činilo se i Miloševiću da ima vlast i moć nad Bosnom u ime Srbije kad je kretao da ju osvaja;  činilo se i Tuđmanu da ima tapiju na Bosnu u ime Hrvatske kad se u Karađorđevu dogovarao s Miloševiće o njenoj podjeli; činilo se i nekim, ne baš velikim europskim političarima, da Bosna nije tvrd orah za razbijanje i čišćenje od „europskog“ islama.

Ali, Bosna ih je sve nadigrala i pobijedila svojom otpornošću (RESILIENCE), kojeg svijet dotada nije vidio. Da, upravo tu riječ želim da zapamtite, gospodine Kučan, riječ bosansku  „otpornost“ i riječ englesku „resilience“. To je „otpornost“ koju ima samo Bosna; to je „otpornost“ koja je bila i ostala neuništiva kroz hiljadugodišnju/tisućljetnu bosansku historiju ili povijest ili istoriju.

Ako pitate odakle Bosni ta moć „otpornosti“ na sve napade pa čak i na ovaj neočekivani napad od „prijateljske“ Slovenije, reći ću vam. Moć bosanskog otpora je u istini i pravdi, koju vi i vama slični, gospodine Kučan, nikad nećete razumjeti zato što nemate to što Bosna ima – nemate bosanski duh, kojim je Bosnu udahnuo Svevišnji Bog, Jedan Jedini koji nije rodio, koji nije rođen i kojem ništa i niko nije ravan; vi nemate  bosansku dušu, koja je  odgojena u sjeni tog vječnog Božanskog duha.

Bosna nije toliko velika da ju se može nazvati „Velikom Bosnom“, ali nije ni toliko mala da ju Srbija i Hrvatska uz pomoć Slovenije mogu odjednom udruženo progutati. Bosna vam je poput ježa. Pokrivena je šiljastim bodljama. Mirna je dok ju se ne barče. No, ako ju se  barne, Bosna se, poput ježa u opasnosti savije u klupko, a bodlje uperi na sve strane. Poput ježa, Bosna napada i otrovne zmije. Kad joj susjedi okupiraju Sarajevo, okupacija koja može trajati i do 1425 dana i noći, Bosna iskopa podzemni prolaz, tunel, s dva izlazi, ali se nikad ne predaje.

Gospodine Kučan, ideja o disoluciji bosanske države nije nova i zato nas to kao ideja ne iznenađuje. Nas je iznenadilo to što ste vi pristali, ničim izazvani, da budete njen nositelj kad je njena realizacija najmanje moguća. Iznenadili smo se zato što smo mi baš na vas računali da ste drugačiji ex-jugoslovenski Titov političar od Miloševića i Tuđmana, da imate taj slovenački gard istinoljubivosti, pravednosti i demokratičnosti poput Jelka Kacina.

Nažalost, vi ne samo da ste nas razočarali već ste nas i jako povrijedili zato što ste nas izdali u našem uvjerenju da ste nam iskreni prijatelj. Mnogo više boli kad vas zamišljeni prijatelj iznevjeri nego kad vas izvjesni dušman udari.

No, najviše od svega žao nam je što vas moramo upisati na bosansku listu kukavica i gubitnika, koji su propali na civilizacijsko-moralnom ispitu oko Bosne, koja nije zaslužila da joj Slovenija okrene leđa u korist velikosrpske i velikohrvatske opsesije o njenoj podjeli na račun autohtonih  Dobrih Bošnjana (Bono Homini).

Zar i ti prijatelju, Kučan?

Uz lijepi pozdrav u Ramazanu kad mi u Bosni odmaramo bosansko tijelo da bismo nahranili bosansku dušu, probajte shvatiti našu bosansku poruku – ne zagrizajte zalogaj kojeg ne možete progutati. Udavit ćete se!

Mustafa Cerić, Ph.D.

Bosanski reisu-l-ulema u (ne)mirovini

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *