Bosno moja ponosita, sretan ti hiljaditi/tisućiti rođendan

Dragi moji svi i svuda,

Danas je dan – hiljaditi/tisućiti rođendan domovini našoj, hiži našoj živoj bosanskoj!

Danas je dan domovinskog ponosa, slobode i sreće svih Bosanaca, bez dualnog imena “Hercegovaca”, jer pod imenom Bosanac podazumijevaju se i Hercegovc, i Krajšnik, i Posavac…

Nikad nismo čule da neko kaže “Srbija i Vojvodina” ili “Hrvatska i Damlacija”, odnosno “Srbijanci i Vojvođani” ili “Hrvati i Dalmatinci”, već kad se kaže “Srbijanci”, podrazumjeva se da su tu i “Vojvođani”, odnosno kad se kaže “Hrvati”, podrazumjeva se da su tu i “Dalmatinci”, koji su nekad bili izvan Hrvastke. I mi u Bosni treba da se naviknemo da je na bosanskoj jeziku vlastito ime našoj domovini i državi Bosna i nikako drugačije, pod kojim se podrazumijevaju sve njene pokrajine – Hercegovina, Krajina, Posavina…

Isto tako treba da znamo da Bosna ima svoju hiljadugodišnju/tisućljetnu povijest, koju se ne smije svoditi na 29. rođendan, već se mora kazati da je njen rođendan krunisan davne  1377. god.  u Milama kod Visokog. Te godine krunisan je prvi bosabski kralj  Stjepan Tvrtko I Kotromanić! Zato danas kad čestitamo rođendan domovini našoj treba da kažemo sretan ti kraljevski rođendan.

Prvi mart nije bosanski „rođendan“ (birthday), već je to „re-rođendan“ (rebirthday)!

Stari Rimljani su izmislili damnatio memoriae, „prokletstvo sjećanja“, što su revolucionari, posebno s francuskom revolucijom, usvojili kao pravilo da od njih počinje svijet pa je time  sjećanje na ono što je bilo prije njih proglašavano kontrarevolucionarnim.

Tako su mislili i bosanski revolucionari pod utjecajem komunističke revolucije, koji su proglasili ZAVNOBiH, kao početak bosanske državnosti, zanemarujući bosansku kraljevsku povijest. (O bosansko-osmanskom periodu pisat ćemo nekom drugom prilikom).

Nažalost, i sadašnja generacija, koja je prošla kroz šta je prošla u posljednjoj agresiji na Bosnu i genocidu na Bošnjake, povela se tom revolucionarnom logikom pa bosanski državni rođendan svodi na 29 godina, a Aliju Izetbegovića proglašava prvim bosanskim predsjednikom. Zavodljiva je ideja da od nas počinje svijet, da od nas počinje Bosna, ali to, hvala Bogu, nije tako.

Bosna je hiljadugodišnja/tisućljetna državno-kraljevska i državno-republička činjenica, što treba da nam bude najjači argument protiv antibosanskog prohrvatskog i prosrpskog prisvajanja bosanske zemlje i države. Zar nije časnije i ponosnije biti  hiljaditi/tisućiti nego prvi bosanski predsjednik, kao da od njega/nas počinje Bosna sa 29 godina povijesti? Hajde da se o tome ozbiljno razmisli ako ima među nama onih kojima je do ovakvog razmišljanja?

Ima, ima takvih! Evo ovih dana jedan ozbiljan mladić me pitao: Kako ja kao bošnjački umjetnik čiji se umjetniči izražaj bazira na islamskoj kulturi (i uveliko osmanlijskoj) da ukratko objasnim da jedan mladi bošnjak treba voljeti i Kralja Tvrtka i Katarinu i gajiti ljubav uopće prema kraljevskoj porodici i kraljevskoj historiji Bosne?

A ja sam mu ovako odgovorio: – Za nacije koje su imale prirodan rast i razvoj ovo pitanje bi bilo suvišno. No, budući da smo mi Bošnjaci nacija, tj., mi smo  bosanska nacija po duhu i slovu bosanske kraljevine, bosansko-osmanske svjetske carevine i bosanske republike, koja nije imala prirodni rast i razvoj, onda je tvoje pitanje suvislo, na koje nije teško odgovoriti za onoga koji ima otvoreno bosansko srce.  Prije svega treba znati da je Bosna jedna od najstarijih zemalja na zemaljskoj kugli, koja se ubraja u 5% najboljih mjesta na Zemlji za življenje, gdje ima sve što čovjeku treba od vode do stijene, od drveta do uglja, od zlata do srebra, od nafte do gasa… Bosna ima sve što nama Bošnjacima treba… Ima čak i viška ljudske pameti, koju izvozimo…

Oh, kako sam dugo čekao da me neko pita da mu objasnim: Kako da jedan mladi Bošnjak treba voljeti i Kralja Tvrtka i Katarinu i gajiti ljubav uopće prema kraljevskoj porodici i kraljevskoj historiji Bosne?

I, dočekah, da me pita jedan od najljepših sinova Bosne iz mog kraja, iz mog Visokog, gdje se nalazi proslavljeno bosansko-kraljevsko krunisano mjesto Mile!

Oh, kako sam počašćen tim pitanjem, a još više obasjan odgovorom, kojeg gajim u mom srcu ne  znam ni sam otkada, ali ga gajim u sebi, kao cvijet ljiljana, kao džulber ružu i čuvam ga kao dukat u sehari, kao džerdan na vratima kraljevskoga dvora!

Bilo je to na 26. dan mjesece oktobra 1377. god.  po Miladu kad je krunisan prvi bosabski kralj  Stjepan Tvrtko I Kotromanić!

Oh, kako bih volio da sam se u njegovo vrijeme rodio, da sam u njegovo vrijeme živio da pa da se osjećam kao bosanski kraljević iz visočkih Mila, gdje je posijano sjeme Kraljevine Bosanske, Kraljevine kojoj su i Srbija i Hrvatska bili vazali!

Pitaš me, brate, kako da mladi Bošnjak voli svoga bosanskog kralja Tvrtka i svoju kraljicu Katarinu, kojoj sam posjetio grobnicu u Rimu, gdje sam bez rezerve osjetio njezinu blizinu u svom srcu?

Ne, ne, voljeti bosanskog kralja Trtka i bosansku krljicu Katarinu nije “širk”!

Naprotiv, osjećati ljubav prema svom  drevnom pretku, bosanskom kralju i kraljici, što bijahu prije naše ljubavi prema islamu je ibadet!

Jer nije haram, nije zabranjeno voljeti svoje drevne pretke iz džahilijjeta, kao što Arapi muslimani vole svoje drevne pretke iz doba džahilijjeta makar što su im bili otvoreni dušmali, poput Ebu Sufjani i njegove žene Hind!

Allahov Poslanik je rekao: “Najbolji od vaših u džahilijjetu su najbolji vaši i u islamu”. (خياركم في الجاهلية خياركم في الإسلام)!

Nije li to kolosalna miso od našeg Pejgambera da volimo svog bosanskog krlja Tvrtka i kraljicu Katarinu, koji bijahu “najbolji od nas” u prošlosti prije islam, pa su, stoga, i “najbolji od nas i u islamu”, da ih volimo  više i snažnije nego što ih vole naši susjedi, posebno katolci, koje nam ga otimaju zato što smo mi nemarni prema njma.

Hazreti Alija je učio dovu: “Allahu, utječem Ti se od nemarnog ili zamrlog uma” (اللهم نعوذ بك من سبات العقل), koji nema ljubavi premo svojim precima!

Evo još jednog pitanja:   Kako da napravim vezu, ili konkretnije – most, izmedju ljubavi prema kralju Bosne i ljubavi prema Sultan Mehmed Fatihu?

Odgovor: Dragi brate, čovjek nema dva već jedno srce, koje je dovoljno veliko i široko da u njegu mogu živjeti mnoge ljubavi od kojih su ljubav prema Allahu i Pejgamberu najveće u srcu mumina, potom dolazi ljubav prema roditeljima, zatim ljubav prema bratu i sestri, zatim ljubav prema domu i domovini, zatim ljubav prema bosanskom kralju Tvrtku i bosanskoj kraljici Katarini, zatim ljubav prema sultanu Mehmedu Fatihu i predsjedniku Aliji Izetbegoviću.

Svaka od ovih bosanskih ljubavi osjemenjana je u duhu, duši, umu i srcu Dobrog Bošnjanina, kojeg su Rimljani nazvali „Bono Homini“, „Dobri Čovjek“, koji zna da voli dobrotu i ljepotu, posebno otkad mu je sultan Mehmed Fatih donio slobodu od kletve, koju mu je okačio o vrat  još u trinaestom stoljeću Rastko Nemanjić, zvani (Ne)sveti Sava.

Prema tome, farz je voljeti svoje pretke, koji su dokaz našeg bosanskog identiteta, kao kontinuiteta pamćenja ne od „Prvog Bosanskog Predsjednika“ Alije Izetbegovića, već od „Prvog Bosanskog Kralja „Tvrtka preko „Prvog Osmanskog Sultana“ Mehmeda Fatiha do sljedećeg, koji će povesti Bosnu do uspjeha  na Ovome i spasu na Drugome svijetu.

Zato Prvi mart nije Prvi već Hiljaditi/Tisućiti rođendan „Kraljevine Bosanske“, „Vilajeta Bosanskog“ i „Republike Bosanske“, kao što ni predsjednik Alija nije „Prvi“ već, u figurativnom smislu, Hiljaditi/Tisućiti Predsjednik Republike Bosanske.

Dragi brate, ovo nije kraj mog odgovora, već početak. Nadam se da ti je otklonio dilemu oko ljubavi tvojih/mojih predaka od kralja preko sultana do predsjednika najljepše bosanske zemlje i države na svijetu!

Zato neka ti je sretan rođendan moja bosanska domovino i državo!

Neka mi živi i pjeva o slavi mojih predaka od bosanskog kralja Tvrtka preko osmanskog sultana Mehmeda Fatiha do bosanskog predsjednika Alije Izetbegovića moj brat i prijatelj što ima dušu, glas i stas od kraljevske krvi od Mila kod Visokog… Nek’ se pjeva… nek’ se ori  pjesma njegova… nek’ se zna… nek’ se širi slava Tvrtka… nek’ se čuje ezan Fetha… nek’ se pamti borba pretka… nek’ se vije Alin ljiljan… nek’ se vidi bijeli nišan… nek’ se šehid izet čini… nek’ se gaziji slava smiješi… nek’ se Bosni sloboda driješi… nek’ se Bosna sedžde drži… nek’ se srce s Bogom spoji… nek’ se Bosnom meleki šeću… nek’ se  Bosna Bogu Jedinom klanja… nek’ se šejtan u Džehennem vrati… nek’ se Alija u Džennetu stani…  Amin! Amin! Amin!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *